MY BUDDY MOOSE: U PUNOJ SMO FORMI


Riječki sastav My Buddy Moose na Crnoj ovci ima veliku odgovornost. Em su gotovo domaći bend, iz Rijeke, em ih kritičari i publika jako vole i cijene. Zato i publika očekuje da rasture. S frontmenom Lukom Benčićem razgovarali smo o albumu IV koji je izašao nedavno, inspiraciji i janjetini kakvu vole.

Novi album IV koji je izašao pred nešto manje od pola godine zasut je lovorikama kritike. Koliko ste već svirali nove stvari uživo i osjećate li kao bend pritisak kad vas se toliko hvali?
Stvari s albuma sviramo na koncertima već duže vrijeme, s obzirom da su bile gotove puno prije nego što je album objavljen, a mi smo dosta nestrpljivi, tako da smo ih redovito isprobavali uživo, kao neku vrstu pretpremijere. Naša publika je odlično reagirala, tako da smo bili sigurni da će i album biti dobro prihvaćen. Imali smo i klasične promocije albuma u Zagrebu i Rijeci te niz koncerata po Hrvatskoj i to dosta dobro ide, ali smo već počeli raditi i na novim pjesmama kojih u ovom trenutku ima dovoljno i za peti album. Kao bend ne volimo stajati na mjestu, bitna nam je ta dinamika, da se stalno nešto radi, neki “mikroprojekti” koji nas drže budnima, da nam uvijek bude zanimljivo. Dobre kritike nisu nam neki poseban pritisak, jer ipak smo mi ti koji si sami postavljamo ljestvicu i važno nam je da budemo sigurni u sebe i to što radimo, što smo do sada dosta dobro postizali.

Sam si rekao kako vi jeste americana band, ali s primjesama mnogih drugih stilova. Kad bi te pritisnuli uza zid da priznaš, koje ste bendove najviše slušali prije nego ste krenuli snimati IV?
Slušali smo puno toga, u početku karijere bili su to izvođači tipa Green on Red, Steve Earle, Gram Parsons i slično, potom The Replacements, Teenage Fanclub, pa puno garage rocka… Kada smo radili na IV stvarno se svašta vrtilo na mom playeru, od klasika tipa Bob Dylan ili Neil Young, što slušam oduvijek, preko jazza, čak i sambe, na koju me navukao Dinko iz Bambi Molestersa, sve do nekih novijih izvođača različitih žanrova. Taj termin americana nije baš najsretnije rješenje za definiranje glazbe koju mi radimo, jer ga kritičari danas koriste kada opisuju nekakvu akustičnu glazbu baziranu na countryju koji nije dio mainstreama. Mi smo kompletno električni bend i nemamo puno country pjesama, ali kako se to zalijepilo za nas kao etiketa, ne bunimo se. Ni sami ne znamo u koju bi se žanrovsku ladicu stavili pa, eto, neka bude americana, ako baš mora.

Teme koje se provlače kroz vaše pjesme su ljubavne i egzistencijalne. Koliko je život u Rijeci inspirativan za pisanje?
Sigurno je da život u gradu kao što je Rijeka uvjetuje određeni način razmišljanja i stava prema svemu, općenito, ali teško mi je razlučiti koliko na naše stvaralaštvo utječe grad, a koliko sve ostalo što mi prolazi kroz glavu. Vjerojatno se radi o kombinaciji svega pomalo. Rijeka je, inače, dosta poticajan grad za bavljenje rock glazbom, tako da sam uvjeren da je cijela ta klima koja je vladala, a djelomično vlada i danas, bila inspirativna da se uopće uhvatim električne gitare u prvom redu.

Na Crnoj ovci će vas u subotu 19.5. gledati više tisuća ljudi. Kakav gig mogu očekivati?
Publika na Crnoj ovci može očekivati bend u punoj formi koji uživa u tome što radi i to zna prenijeti na druge. Naše set liste mijenjaju se od prilike do prilike, ali u zadnje vrijeme naglasak je, naravno, na novim pjesmama, s time da napravimo presjek od prvog do zadnjeg albuma. S obzirom da se radi o koncertu na otvorenom, vjerojatno će biti manje sporih, komornijih pjesama, ali ne nužno, ukoliko osjetimo potrebu da malo “smirimo” set.

Kakvu janjetinu u bendu najviše volite jesti?
Volimo sve vrste jela od janjetine i moram priznati da, kada je sezona, ako smo na nekim gigovima dalje od Rijeke rado stanemo negdje uz put i pojedemo janjetinu pod pekom ili s ražnja. Jako nas veseli sudjelovanje u ovom događaju.